Na jednom portalu piše novinar o trgovanju utjecajem, koje je, inače, kazneno djelo za koje se ide u zatvor, sljedeće:“ Trgovanje utjecajem opisuje situaciju kad jedna osoba, koristeći svoj službeni ili društveni položaj, utječe na drugu da nešto napravi.“
I kao prosječnoj, običnoj građanki meni, vezano uz medijsko-političku histeriju oko Turudićevog imenovanja za glavnog tužitelja RH – skoro pa ništa nije jasno.
Mislim da je primitivno i jadno čitati nečiju privatnu prepisku, pa privatne SMS poruke Turudića i bivše HDZ-ove tajnice nisam čitala, a od prepričavanja tih poruka od strane medija i „političara“ najviše inkriminirajuća je Turudićeva poruka u kojoj ju zove u svoj stan na Črnomercu uz napomenu da je sam doma.
Je li bilo njegovih poruka koje su sadržavale činjenice koje je on znao vezano uz njegovo radno mjesto – sigurno jest, jer bi inače bio veliki izuzetak u svjetskim okvirima da ne radi neke usluge poznanicima, svi na položajima po cijelom svijetu ih rade, pa tako i kod nas. Baš svi. No, to nije ni važno – važno bi bilo da je nekom svojom uslugom napravio štetu nekom državnom ili društvenom interesu, a nije. Sve osobe koje ga inkriminiraju, po optužbama oporbe, su kazneno sankcionirani. No – novinar bi ga poslao u zatvor jer „trguje“ utjecajem, mada ne navodi kakvu je korist tim „trgovanjem“ dobio.
Međutim, istom tom novinaru i njegovoj medijskoj kući na pamet nije palo da su oni sami sudionici trgovanja utjecajem kao kupci od prodavača SMS poruka koji, koristeći svoj položaj u državnoj službi, odaje i prodaje službene podatke – ali, za razliku od Turudića, sa itekakvim političkim i društvenim posljedicama. Političke stranke i neki pojedinci koji sami sebe smatraju politički relevantnima iskoristili su društveno benignu privatnu Turudićevu prepisku za nezabilježeno divljanje u pretjerivanju tumačenja te prepiske a za svoje političke interese i ciljeve.
Pa se pitam o čijem se interesu ovdje radi: javnom, u interesu cijelog društva, ili uskostranačkim interesima političkh stranaka koje u nedostatku kvalitetnih programa izazivaju skandale šteteći svima, pa i samima sebi ili, možda, u interesu Predsjednika države koji se očito boji da novi državni tužilac ne potegne pitanja nekih nerazjašnjenih događaja iz prošlosti, možda financijske ili zlatarske naravi.
No, mene kao numerologinju prvenstveno zanima zbog čega se Turudić družio, ili se druži, s tako raznolikim krugom poznanika i prijatelja. I naravno, numerologija se opet pokazuje kao nenadmašna disciplina za analizu osobnosti svakog pojedinca.
Neću, naravno, raditi cijeli psihoportret, ali moram priznati da je stvar ipak složenija nego što bi se na prvi pogled moglo činiti. Naime, kao što se vidi iz priloženog dijagrama, dominiraju energije brojeva 3 i 9.
Broj 9 ukazuje na suosjećajnu i benevolentnu osobu koja se zanima za općeljudske vrijednosti, može biti hirovita, ali i imati intuitivne uvide i mudrost. Mnogo numerologa činjenicu da osoba ima jači broj 9 od broja 1, što baš nije čest slučaj, tumači da osoba, u djelovanju i životu uopće, više djeluje po osobinama iz prošlih inkarnacija nego iz vlastite osobnosti.
No, u konkretnom slučaju važnija je jaka energija broja 3 koja, između ostalog, donosi veliku potrebu za kretanjem i akcijom, osobnu kreativnost, izrazitu druželjubivost, komunikativnost, ispunjen život s puno prijatelja i partnera, šarm i uživanje u životu. Ali, s negativne strane, i nedovoljnu iskrenost, samodopadnost, mušičavost,a osoba može biti žrtva svoje komunikativnosti i društva u kojem se nalazi.
Turudić je ogledni primjer osobe s pretjeranom energijom broja 3 i nije čudo što zbog toga ima problema. Međutim, s druge strane, broj 7 u drugim važnim numerološkim podacima govori o sasvim drugačijim osobinama – o izrazitoj individualnosti i urođenoj rezerviranosti zbog čega ponekad djeluje hladno, proračunato i sumnjičavo. Rijetko radi kompromise sa svojim visokim standardima, tako da ga se često ne razumije ili se ne može držati korak s njim.
Zbog kompleksnosti i proturječnosti njegovih osobina teško ga je uistinu upoznati. Uz izuzetan intelekt i analitičnost, ima razvijenu intuiciju i, kao i sve sedmice, zna čuvati tajne, zanimaju ga stvari skrivene za većinu ljudi i lako je mogao raditi za tajne službe, policiju i slične poslove.
Uz jaku energiju broja 9 na dijagramu imena, interes i opredijeljenost za pravo vidi se po broju 9 kao broju životnog ostvarenja, jer broj 9 je između ostalog, npr. medicine, i broj prava. Na ovom mjestu, broj 9 ukazuje na osobu koja svoj društveni angažman doživljava jako osobno i koja u tome može i pretjerati na način da postane fanatična ili opsesivna u inzistiranju na svojim idejama. Kao i svi s ovim brojem ostvarenja, Turudić je nezavisna, kreativna, dinamična, romantična i ponekad vrlo otvorena osoba – a to često donosi probleme u kontaktima s manje iskrenim ili proračunatim pojedincima.
U svakom slučaju, Turudić nije osoba koja bi sramotila ili svjesno nanosila štetu svojoj domovini, dapače. To je kod nas rezervirano za neke druge – čemu smo svjedočili i zadnjih desetak dana.
Kako se opozicija, naročito lijeva, potpuno razgolitila i vrlo jasno pokazala svoje namjere možda najbolje pokazuje više nego pokvarena, a u isti mah glupa i jadna, izjava Peđe Grbina da Hrvatska postaje zemlja u kojoj se ljudi boje za svoje osobne slobode, kao i da u Hrvatskoj ne postoji sloboda govora – u medijima se ponavljaju i višekratno komentiraju praktički sve raznorazne izjave oporbenjaka, ali ova Grbinova izjava nije izazvala nikakve komentare – činjenica koja govori sama za sebe.
Ili Sandra Benčić koja dnevno u izjavama, a i na ispitivanju Turudića u Saboru, umjesto čvrstih dokaza o Turudićevim „kriminalnim“ i nezakonitim radnjama podastire „dokaze“ : – sve se zna, opće je poznato, javnost je zgrožena…. A javnost „ zna „ ono što joj Grbinovi „neslobodni mediji“ serviraju na dnevnoj bazi pa društveno i kazneno benigne prijestupe proglašavaju vrhunskim kriminalom i korumpiranošću – držao bratićev spis pola godine, ozbiljno? Ali se gospođu Benčić ne pita za lažnu prijavu prebivališta, a sjećamo se od prije par godina histerične hajke na nesuđenog ministra branitelja koji je prijavio prebivalište u Samoboru mada tamo nije živio – ljigavi dvostruki kriteriji „lijevog“ „neporočnog“ miljea; ili za možebitnu ulogu njezinog partnera pri kupnjama djece u Africi, naročito onoj koja su kroz Hrvatsku samo prošla.
Traženje savršenstva i dlake u jajetu kod ideoloških protivnika, a ne vidjeti i ne priznavati vlastite neregularnosti, krađe, laganje i samopromociju bez pokrića uz svesrdnu pomoć isto takvih medija izaziva mučninu svakog iole objektivnog građanina – pa zaboga, Možemo je došao na vlast u Zagrebu na zelenoj agendi, a danas, nakon više od dvije godine, Zagreb je postao najzagađeniji grad u Europi – u svakom smislu.
Koliko smo duboka kaljuža potvrđuju suci Dobronić i Horvatović koji su se tek danas, 15. 2. 2024. godine, „sjetili“ da vožnja s Mamićem predstavlja povredu Kodeksa sudačke časti. A, u stvari, povredu Kodeksa učinili su oni sami jer je bjelodano da djeluju pod pritiskom lijeve javnosti i/ili Predsjednika države. Sudac koji je tako podložan pritisku ne bi smio biti nikakav sudac, a kamoli jedan predsjednik Vrhovnog suda ili predsjednik Visokog kaznenog suda.